Three Women

Standardno

How long can I be a wall, keeping the wind off?

How long can I be

Gentling the sun with the shade of my hand,

Intercepting the blue bolts of a cold moon?

The voices of loneliness, the voices of sorrow

Lap at my back ineluctably.

How shall it soften them, this little lullaby?

How long can I be a wall around my green property?

How long can my hands

Be a bandage to his hurt, and my words

Bright birds in the sky, consoling, consoling?

It is a terrible thing

To be so open: it is as if my heart

Put on a face and walked into the world.

Sylvia Plath

Tri žene

Standardno

- Koliko dugo mogu biti?

Koliko dugo mogu biti zid, odbijati vjetrove?

Koliko dugo mogu biti?

Praviti rukom zaklon od sunca,
zaustavljati plave munje hladnog mjeseca?

Glasovi usamljenosti, glasovi patnje
zaogrću moja leđa, neminovno.

Kako ih umilostiviti, njihovu malu uspavanku?

- Koliko dugo mogu biti zid oko mog zelenog vrta?
Koliko dugo moje ruke
mogu liječiti njegov bol? I koliko još moje riječi
mogu biti na nebu sjajne ptice utjehe, utjehe?

Strašna je stvar
biti toliko otvoren: to je kao da je moje srce
stavljeno na lice i šeta svijetom.

Sylvia Plath

Gdje sam bio

Standardno

nisam znao otkud sam
došao ni gdje sam
pošao.
bio sam izgubljen.
često sam
satima sjedio
u nepoznatim ulazima,
bez misli
bez pokreta
dok nije zahtijevano da se pomjerim.

ne mislim da sam bio
idiot ili
budala.
mislim da sam
samo bio
nezainteresovan.

nisam mario ako ste namjeravali
da me ubijete.
ne bih vas spriječio.

živio sam za život koji mi
ništa nije
značio.

nalazio sam mjesta za sebe.
male iznajmljene sobe. barove. zatvore.
spavanje i ravnodušnost izgledali su
kao jedine
mogućnosti.
sve drugo izgledalo je
besmisleno.

jednom sam sjedio čitave noći i gledao
u rijeku Misisipi.
ne znam zašto.
rijeka je proticala i
sjećam se samo da je
smrdjela.

uvijek mi se činilo da sam
u autobusu koji vozi
preko cijele zemlje
putujući
nekud.
gledajući kroz prljavi
prozor
ni u
šta.

nisam želio ni sa kim da
razgovaram niti da mi se
obraćaju.
ljudi su me vidjeli kao
neprilagođeno i
poremećeno
biće.
jeo sam jako malo, ali sam
bio zapanjujuće
jak.
jednom, u fabrici,
krupni mladi radnici
pokušavali su da podignu težak
dio mašine sa
poda.
nisu uspjeli.

„ej, Henk, probaj ti!“ smijali
su se.

prišao sam, podigao ga,
spustio,
vratio se
poslu.

stekao sam njihovo poštovanje
iz nekog razloga
ali ga nisam
želio.

ponekad bih spustio
roletne u sobi
i po nedelju dana
ostajao u krevetu.

bio sam na čudnom putovanju
ali je bilo
bez ikakvog smisla.
nisam imao ideje.
nisam imao plan.
spavao sam.
samo sam spavao
i čekao sam.

nisam bio usamljen.
nisam osjećao samosažaljenje.
samo sam bio zarobljen u
životu u kome
nisam mogao da nađem
smisao.

tada sam bio
mladi čovjek
star hiljadu godina.

a sada sam stari čovjek
koji čeka da se rodi.

Charles Bukowski

Najjači od čudnih

Standardno

nećete ih često vidjeti
jer gdje god je gomila
njih
nema.

ti čudni ljudi,malo ih
je
ali od njih potiče
nekoliko
dobrih slika
nekoliko
dobrih simfonija
nekoliko
dobrih knjiga
i druge
stvari.

a od
najboljih među
čudnima
možda
nema
ničega.

oni su
svoje
slike
knjige
muzika
svoje
djelo.

ponekad mi se čini
da ih
vidim – recimo
nekog starca
koji na određeni
način
sjedi na
nekoj klupi.

ili
lice
koje momentalno
iščezava
u automobilu
što ide u
suprotnom pravcu.

ili
je to u određenom pokretu
ruku
djevojke
koja pakuje robu u
samoposluzi.

ponekad
je to čak neko
s kim ste
živjeli -
opazićete
blistav hitar
pogled
koji nikad
ranije
niste vidjeli.

ponekad ćete
primijetiti
njihovo
postojanje
iznenada
u živom
sjećanju
nekoliko mjeseci
ili godina
pošto su već
nestali.

sjećam se
takvog -
bilo mu je oko
dvadeset godina
pijan u
deset ujutro
zagledan u
napuklo
ogledalo u
Nju Orleansu.

lice koje sanja
naspram
zidova
ovog
svijeta.

kuda
sam
otišao?

Charles Bukowski

PATRIK MODIANO: „U KAFEU IZGUBLJENE MLADOSTI“ (ODLOMAK)

Standardno

Originally posted on A . A . A:

Jedna knjižara i papirnica na Bulevaru Kliši ostajala je otvorena do jedan sat po ponoći. „Matei“. Na izlogu nije pisalo ništa drugo. Možda prezime vlasnika? Nisam se nikada usudila da to zapitam onog čoveka sa brkovima, tamne kose, koji je nosio karirani sako i uvek čitao za svojim pisaćim stolom. Kupci su ga stalno prekidali u čitanju da bi platitli razglednice i hartiju za pisma. U ono doba noći kada sam ja navraćala, gotovo da nije bilo kupaca osim ponekog iz kabarea „ Šansone“ iz susedstva. Međutim, najčešće smo u knjižari bili sami on i ja. U izlogu su na istaknutom mestu stajale uvek iste knjige, za koje sam ubrzo saznala da su romani naučne fantastike. Posavetovao me je da pročitam neke od njih. Sećam se tih naslova: Kamičak na nebu, Tajanstvena prolaznica, Otimači praznine. A sačuvala sam samo jedan: Kristal koji sneva.

Sa desne strane…

View original još 284 riječi

Nothing here is a chaos, but a harmony

Standardno

Originally posted on Zen Flash:

 “Let the world call you lazy for not running about like a frightened ghost. Just be quiet inside yourself. Don’t bother about knowing how things should be and simply begin observing without prejudice, projections or desires. Notice how life flows of its own accord. Nothing here is a chaos, but a harmony. You are already inside this flow…”
~ Mooji ~
Liked · October 7 ·

View original

Glupi ste

Standardno

Originally posted on b(L)ogdan:

Koliko su ta vaša srca tesna kad umeju da vole samo jednom u životu? Zanima me koliko malo ima prostora u njima kada može da vam se dogodi da nema mesta? Kako ga ljubavlju ne razgazite makar toliko da vas ne žulja? Za koliko brojeva vam je manje i što ga ne izujete pa trčite bosi?

Te rane po njemu o kojima pričate nastale su jer vam je omalelo. Godinama ste ga prerasli, a niste ga dovoljno hranili da bi i ono stasalo. Krvare vam žuljevi, i kurje oči koji su poiskakali na pretkomorama i arterijama, a ne jer su vas ranili drugi. Nemate vi strah od toga da ne budete opet povređeni, imate strah od tog malog prostora, guši vas klaustrofobija. Bojite se sebe samih. Unutra je i vama tesno. Ni za vas nema mesta a kamoli za druge. Napunili ste ga neosnovanim samopuzdanjem, preteranim samopoštovanjem, maminim pohvalama, ogledalima…

View original još 218 riječi