Neko to od gore vidi sve…

Standard
Neko to od gore vidi sve…

Originally posted on ZiGood:

Nekada je na Svetoj Gori živio jedan monah. Svakodnevno je bio u alkoholisanom stanju i postao je uzrok sablažnjavanju hodočasnika.

Jednog dana je umro i neki vernici su, osećajući olakšanje, otišli kod vidovitog starca Pajsija Svetogorca da mu prenesu, s posebnom radošću, da je konačno rešen ovaj veliki problem.

Otac Pajsije im je odgovorio da zna za smrt monaha, jer je video ceo legion anđela koji su došli da mu preuzmu dušu. Hodočasnici su se čudili i negodovali, a neki od njih su pokušavali da objasne starcu Pajsiju o kome je reč, misleći da ih starac nije razumeo.

Starac Pajsije im je ispričao:

“Ovaj monah je rođen u Maloj Aziji, neposredno pre progona stanovništva, kada su Turci otimali svu mušku decu (tzv. Danak u krvi). Da bi ga sačuvali, roditelji su ga nosili sa sobom na žetvu, a da ne bi plakao sipali bi mu malo rakije u mleko posle čega…

View original još 164 riječi

The Writer- Charles Bukowski

Standard

neatly

the night comes

in-

my same nurses,

and here comes

a cat,

meyow,

and here comes a man

with a face like the side of a

mountain,

and here comes this

and here comes that-

people driving into special driveways,

free for an instant

until the morning’s alarm

clock,

and I’ve done what?

I’ve sat here all day at this

window.

just think what interesting deaths

they have met.

yes.

I’ve lived in their

factories.

I know what it means to be desparately tired,

tired beyond tiredness

and now I know what it means to be sitting inside of

the mind

alone

like some bird in a cage.

the landlady brings me a bowl of soup;

they think I’ve gone

mad. have

I?

neatly the night comes

down.

my own death is as interesting as

any.

I live in a factory of poems and

stories;

if I do not produce good wares

all kindness toward me  will

end. no man stands

free. but I am freer than

most:

the bird flies and whirls about the cage

then lands upon his swinging stick,

rock rock rock

little miserable

eyes.

Kako je „brate“ ubilo romantiku

Standard

Originally posted on Blogdan:

Danas nije moderno iskazivati emocije jer ljudi to ne umeju da cene. Tako kažu neki. A ja izgleda genetskim kodom predodređen da budem kontraš kažem da se prave emocije ne mogu prećutati. Kad su prave one trče iz nas kad drugima jer im nije mesto u tišini, več u sreći koja proizilazi iz deljenja. Samo tada, u dvojstvu, u mnoštvu, imaju svrhu, jer niko nije srećan u samoći već samo kad sebe deli sa drugima.

Ako umeš iole smisleno da vodiš rečenicu više nisi okarakterisan kao rečit, ako se ne bojiš da iskažeš svoje emocije više nisi emotivno zreo, sada se sve to podvodi pod kategoriju patetičan. Izgleda da danas jedino oni muškarci koji govore što je češće moguće „brate“, koji se poštapaju šatrovačkim i koji zveckaju ključevima od kola i zvuče prihvatljivo. Danas bi Mika Antić, Laza Kostić, Dis i Kiš bili obični patetični pičkopaćenici. Drkadžije.

Rekli bi im…

View original još 298 riječi

Prostori stvaranja – maštarije u sobi, maštarije u kafeu

Standard

Originally posted on A . A . A:

1[1]2[1]“Café de Flore”, kultni pariski kafe, sastajalište umetnika i filozofa, naročito pedesetih godina 20. veka. Na obe fotografije možemo videti poznati par filozofa Žan-Pol Sartra i Simon de Bovoar. Oboje je fotografisao umetnik u egzilu, Gula Brassai, poznat po fotografijama bistroa, dnevnog i noćnog života grada.

Institucija kafea oduvek mi je delovala privlačno, kako po pitanju društvenog života, tako i u pogledu mogućnosti za stvaranje, naročito kada je u pitanju književnost. Kafei nisu za neobavezno ćaskanje. Pre svega, u pitanju je mogućnost za kontemplaciju. Sesti pored prozora i posmatrati prolaznike, fasadu prekoputa, kapi kiše kako mokre trotoar ili svetlost koja osvaja prostor i sužava senku.

Ljudi koji sede ispred kafea, u bašti, po sunčanom danu, ako se posmatraju iznutra deluju poput plišanih lutki. Ljudi koji sede u kafeu, naročito po lošem vremenu, zanimljivi su ukoliko imaju ritmičan odnos ramena i brade, ako uočim koliko često istu uvlače pod kragnu rolke i gde su…

View original još 1,119 riječi

Mislite li da smo sami u kosmosu?

Standard

Originally posted on Horizonti humanosti. Uređuje - MARJAN HAJNAL:

Mislite li da smo sami u kosmosu?

Ne žurite sa odgovorom, idemo na kratko putovanje…

   

1. Ovo je zemlja! Ovde ti živiš.

This is the Earth! This is where you live.

2. Ovako izgleda tvoje susedstvo, solarni sistem.

And this is where you live in your neighborhood, the solar system.

3. Ovo je distanca izmedju Zemlje i meseca. Ne izgleda puno daleko, zar ne?

Here's the distance, to scale, between the Earth and the moon. Doesn't look too far, does it?

4. RAZMISLI OPET! Izmedju njih mogu komotno da stanu sve planete našeg solarnog sistema…

THINK AGAIN. Inside that distance you can fit every planet in our solar system, nice and neatly.

5. Ali hajde da pričamo o planetama. Ta mala zelena mrlja bi predstavljala Severnu Ameriku kada bi se našla na Jupiteru.

But let's talk about planets. That little green smudge is North America on Jupiter.

6. A evo i Zemlje, tačnije 6 Zemlje, u poredjenju sa Saturnovim prstenom:

And here's the size of Earth (well, six Earths) compared with Saturn:

7. Čisto radi poređenja, ovako bi Saturnov prsten izgledao oko Zemlje:

And just for good measure, here's what Saturn's rings would look like if they were around Earth:

8. Ovako izgleda kometa na koju je nedavno spuštena izviđačka sonda u poređenju sa Los Angeles-om:

This right here is a comet. We just landed a probe on one of those bad boys. Here's what one looks like compared with Los Angeles:

9. Ali sve je to ništa u poređenju sa našim suncem.

But that's nothing compared to our sun. Just remember:

10. Ovako mi izgledamo sa površine meseca:

Here's you from the moon:

11. Sa Marsa …


12. Pogled iz Saturnovog prstena:

Here's you from just behind Saturn's rings:

13. Neptun, 4…

View original još 396 riječi