Citat

Pjesma nad pjesmama

Ukrali su mi rijeci.

Pomno smisljane, sabite u tajne pretince maste,

nikad izgovorene, nikad prosaptane,

rijeci koje ljubomorno cuvah

njima svijet da pokorim

njima pjesmu da oplodim

Ukrali mi ih jezici nijemi, zavidni,

pa gluhim mukom misli mi sada odjekuju

 

I trazim te ukradene rijeci, razasute

po svim krajevima svijeta

I trazim ih i pronaci cu ih opet,

I snazi slabih i hrani gladnih

I njima ozivjeti pjesmu

pjesmu nad pjesmama,

pjesmu zivota

da njome pokorim zavidne.

 

Voda sam hladna

u kojoj raste pupcano paperje;

o ispucale zidine bezimenog grada,

u bezdanu vira utopljene tvrdje

obale se moje lome

I svijaju se

gaze

I liju,

pred olujom bjeze

moji tokovi ponornice.

 

Odlaze da se vrate u korita suha

u kojima rijeci razasute skrivam

dok krijem nemire svoje

u srcu oluje koja me tjera

 

Ali ne dam se oluji ni vrelu pakla

tisinom me nece orobiti demon

rijec ako i ne krene sa usana

progovorit ce srcem cistim i toplim.

Volim. Voljeti zivot. Voljeti ljude volim.

I tebe… na nacin poseban

pa kada se slozi tisina u pravilan red

ubacujem melodiju medju zidine njene

I plivaju boje, valovima mekim

njisu se bokovi rijeci…

 

Njisu se na vjetrovima neispricanih snova,

jer kad razmislimo malo

neki snovi nisu za svakoga…

neke pjesme nisu za svakoga…

kao recimo ove rijeci isklesane u kamenu…

ali kamen puca a rijeci ostaju…

bezimeni gradovi nestaju

ali mi ostajemo… isti a ipak razliciti.

Sa nebrojenim maskama… tuznim ili sretnim…

ja stojim obuzet pogledom, zaledjen u ljubavi…

okovan pjesmom nad pjesmama…

 

Zato ne suti pjesnice

progovori pjesnikinjo

ne stisci sake prepune rijeci

sto i zidine rusiti mogu

neka iz grla tvog pjesma potece

pjesma sto svaki led istopit ce

pjesma sto svaku vatru gasit ce

pjesma sto svaku tugu izbrisat ce…

jer ovo je pjesma nad pjesmama

I samo rijeci dovoljne su…

 

One su jace od kradje

one iz snova su sladje

otvore se same

ponude se same

u tom sjaju beskonacno traju

pobjednice svuda

uvijek u istome sjaju

 

Rasprsi ljubav u jednu polutamnu sobu

kao kapljice parfema po jastuku

nek ljubav bude ideal

nek ljubav bude spleen

neka ljubav bude bijesna rijec

s usana prokletih

rasprsi ljubav u jednu polutamnu sobu

kao uzdah zadovoljstva po jastuku

nek ljubav bude rijec

nek ljubav bude sutnja

u dusama dalekih…

 

I neka me ljubav

u proljece uvede uzvisena glasa

necu zastajkivati i necu zaboravljati

necu traziti pocinak tamo gdje zidovi ne pruzaju utociste

samo cu osluskivati rijeci u sebi

tjerati ih da borave na svjetlu dana

I pjevaju prkosom…

Pjesma nad pjes…

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s