Monthly Archives: Prosinac 2013

Aleksandar Sergejevic Puskin

Standardno

Volio sam vas: mozda, ljubav moja

Jos uvijek sasvim ugasena nije.

Al’ nek’ vam to ne bude uzrok nespokoja,

ne zelim da vas mucim bilo cime.

Volio sam vas cutke, beznadezno,

Mucen cas zebnjom, cas ljubomorom jakom.

Voljeh vas tako iskreno i njezno,

Daj Boze, da vas jos ko voli tako.

Oglasi

Susan Johnson- A Big Life

Standardno

A Boy Rolling

 

It is the sky that decides him. His mother made him promise to stay inside but the sky is mauve and teetering, hovering on the cusp of night and day. At such moments an eleven-year-old boy might believe in his own earthly powers, in the ability of his will to transform the whole world.

Billy Hayes passes through the front gate of 61 Allen Street, Glebe, with his head up. He feels as if there is something undeclared inside himself, a coil of secret, ready to spring. He walks quickly, on the very balls of his feet, believing everything is about to happen. The world seems about to open itself up, and Billy is rushing to receive it. Above his head birds fly in arcs; around him is the noise of settling heat and cicadas.

He knows his mother will be angry but he does not stop: the sky is drawing him forward, his secret also, his body full of energy and hope. As he turns into the street with the joss-house, Billy turns his head: against the twilight sky he sees a pyramid, a constellation of human bodies arranged by perfect laws of balance and weight.

He is conscious as he walks forward that his secret is about to uncoil. He looks out over the grass, over the sky, over the world, and sees a boy rolling, glad in the air, waiting for the future to reach him.

 

Anais Nin- Dnevnik

Standardno

On mi kaže…
– Pružajući muškarcu iluziju ljubavi, da je voljen na način na koji to želi, žena se služi svojim majčinskim instinktom – vara ga da bi se zaštitila. Od čega? Od života ili sebe same? Potrebno je samog sebe zavarati kako bismo prevarili drugoga, ali ako samozavaravanje postane istinito (to jest, svjesna laž), tada je laž potvrda samozavaravanja. Znači da je laž potrebna kako bismo osigurali ljubav (prema sebi i prema drugima) – što znači da je i ona laž. Laganje zbog straha od gubitka (bijes), od gubitka ljubavi! Zamišljamo da laž koristi drugome, ali možda služi nama: stvarajući uterinski svijet u kom muškarac napokon može da živi. Uterinski svijet znači Svijet Ega, gdje je sve onako kako on želi, ili kako mu treba. Ona zna i osjeća šta mu je i na koji način potrebno: potrebna mu je njena prilagodljivost. Ona je njegovo okruženje, njegovo promjenljivo, moguće okruženje…
Gdje je tvoje istinsko ‘ja’ – ni u riječima, ni u pisanju, ni u životu, ni u igri – gdje je onda?

Ni ti ni ja

Standardno

Pitaju me ponekad što sam mogao da uradim da bih izazvao manje bola i omogucio ljubavi da živi, umjesto što sam je uništavao, kao i one koje su tu ljubav prema meni gajile.Neki prijatelji misle da će me spasiti od odgovora na to pitanje nalazeći mi izgovor u baksuzluku:
to je,kažu oni,zato što mi izabrana žena nije odgovarala,zato što je u sebi imala nešto nepodnošljivo za mene,i da mi preostaje da, bez žaljenja i bez stida,čekam da sretnem onu koju ću voljeti i koja će me ispuniti.Oni hvale jasnoću moje inteligencije,prefinjenost mojih analiza i
ne sumnjaju da će te kvalitete jednog dana prepoznati neka žena,koju neću povrijediti i koja neće mene povrediti,žena sposobna da upotpuni moju dušu…
Ti,prijatelji griješe,osim u jednom: imam dovoljno duha, uistinu, da bih izmjerio svu veličinu svoje nesreće,i ponore svog srca. Sav razum kojim raspolažem me razrješava jedne jedine lekcije; a to je da taj razum, na koji smo toliko ponosni, ne služi ni tome da pronadjemo srecu niti da je dajemo. Snaga osjećanja je poklon koji treba tražiti od nebesa, čak ni najpronicljivija metafizika ne opravdava čovjeka koji zato što ga nema, kida srce koje je njega voljelo.Mrzim tu slabost da se uvijek okrivljuju drugi zbog sopstvene nemoći, i koja ne vidi da se zlo ne nalazi okolo već u njoj samoj. Mrzim tu sujetu koja uvijek razočarana u one koje je osvojila, njima pripisuje svu krivicu, a sama neuništiva lebdi nad ruševinama.Možemo,kao što to čine moji prijatelji,navesti hiljadu razloga za neuspjeh ljubavi u mom životu. Ali okolnosti su tako malo bitne,sve je u karakteru: uzaludno prekidamo s predmetima i bicima koja su izvan nas; ne znamo da prekinemo samo sa sobom. Mijenjamo okolnosti, zaljubljujemo se u drugu ženu, ali prenosimo u svaku od njih nemir od koga smo mislili da ćemo se osloboditi, a kako se ne možemo promijeniti jednostavnim premještanjem, shvatamo da smo uspjeli samo da dodamo još nemira na kajanja i još grešaka patnjama… Muskarci koji se prema tom osjećaju odnose s više ili manje odgovornosti, zbog drugih neodloženih obaveza, naviknutiji da sami budu centar onome što ih okružuje, nemaju u istoj mjeri koliko žena plemenitu i opasnu sposobnost da žive u drugome i za drugog.Ali kod pojedinaca, ta približnost je ravna nuli. Takvi muskarci, medjutim, nisu čudovišta. Čak i kad se obavijaju laznom ravnodušnošću i izvještačenom bezbrižnošću, odbacuju bol kojoj su sami uzrok, priroda se munjevito vraća u njih i bol se onda penje poput suza: osjećaju da su se njihova srca,za koja nisu vjerovali da su u to upletena, uvukli korijeni osjećanja koja su sami izazvali.Pokušaju da ih odatle iščupaju i to im i uspijeva; ali rezultat tome je da im jedan dio duše umire. Znaju da je biće koje pati zato što voli svetinja i oni pate zato što mogu samo na trenutak da osjete tu bol, što osjećaju tek na trenutak te besknačne kretnje srca,i što su tako u svijetu, poput nepomične stene usred talasa…

Da li bi moglo biti drugačije? Ne znam. Hoće li bogalj ikad prohodati? Poznato mi je bolno čudjenje žene kada shvati da više nije voljena,strah koji je šćepa kada je ostavi onaj koji je obećavao da će je vječno obožavati; poznajem to iznenadno potisnuto samopoštovanje, kad ne zna kud da se dene, to podozrenje koje zamjenjuje ono potpuno povjerenje i koje, prisiljeno da se okrene protiv bića koje je sama podigla na pijedestal, počinje da se širi na cio svijet.
Šta joj se može reći kad se ona pita koja se to riječ, koji se pokret oglušio o sreću?
Šta joj odgovoriti kada još traži način da je dosegne, i kada od mene očekuje znak koji neću dati?

Svjetlost je ono što dodirujem, crnilo ostavljam. Ništa se ne može uciniti za životnu sreću s muskarcima poput mene:
Njih ne treba srijetati…

Marsel Prust- Albertina

Standardno

Na Albertinu sam gledao kao na prepreku koja stoji između mene i svih stvari baš zato što ih je ona, za mene, sve sadržavala i što sam ih od nje, kao od nekog sasuda, mogao primati. Sad kad je taj sasud bio razbijen, više nisam imao hrabrosti da posegnem za njima, više nije bilo nijedne od koje se nisam odvratio, slomljen, više voleći da je i ne okusim. I tako mi rastanak s njom uopšte nije otvarao polje mogućih užitaka, koje je, kako sam verovao, njeno prisustvo zatvaralo za mene. Štaviše, njeno prisustvo, koje je za mene možda stvarno predstavljalo prepreku da putujem, da uživam u životu, samo mi je, kao što se to uvek dešava, zaklanjalo neke druge prepreke, koje se ponovo pomaljaju, nedirnute, sad kad je ta prepreka iščezla. Isto kao nekada, kad bi me neka prijatna poseta sprečila da radim, opet ne bih radio ni ako bih sutradan ostao sam.

Odlomci

Standardno

Nema tog alkohola

koji bi poput bujice lisce

nase pasije odnio, nema te case

koja razbijanjem lomi nasu strast

Nocas kad uvenes, sjenom pokrit cu te

uvojke kojima me sijeces

svaki put iznova, dio po dio;

Nocas kad isparis, dahom dovest cu

kisu najljepsih mora,

a sve samo da se vratis

u onaj odlazak koji je tako pusto ostavljen

Hazreti Ali

Standardno

Budite svjesni da je žilavije pustinjsko i šumsko drveće koje nije osjetilo njegu vrtlara, dok su zelena i sočna stabla koja su stalno pod nadzorom vrtlara i kojima se pruža njega krhka i neizdrživa. Pustinjsko bilje i ono koje raste u divljini u usporedbi sa kućnim cvijećem gori bolje i duže. I ljudi koji su osjetili i stud i žegu, koji su imali uspone i padove, koji su podnosili muke i hvatali se u koštac sa problemima imaju veću izdržljivost i snagu od onih koji su rasli u „svili i kadifi.“

Razlika je između snage koja izvire iznutra i one koja uzima pomoć izvana. Najbolje je da se unutarnje neograničene snage i sposobnosti čovjeka izvedu na vidjelo i istaknu se.

Nemojte govoriti: Bože utječem Ti se od iskušenja i smutnje, jer nema osobe koja se ne suočava sa problemima i iskušenjima, već recite: Bože utječem Ti se od iskušenja koja odvode u zabludu