Tulipani

Članak

Tulipani su vise nego uzbudljivi, zima je ovdje.
Pogledaj kako je sve bijelo, tako mirno, kako je sve snijezno.
Ucim se spokoju, mirno lezeci sama
Dok svjetlost pociva na ovim bijelim zidovima, ovom krevetu, ovim rukama.
Ja sam niko; nemam ništa sa eksplozijama.
Dala sam svoje ime i svoju odjecu medicinskoj sestri,
Anesteziologu svoju anamnezu i tijelo hirurzima.

Ugnijezdili su mi glavu u jastuke i plahte
Kao oko izmedu dva bijela kapka sto ne daju se zatvoriti.
Glupi ucenik, sve mora unijeti unutra.
Medicinske sestre su prolazile i prolazile, one nisu nevolja,
Prolaze hodnicima lagodno u svojim bijelim kapicama,
Zato je tesko reci koliko ih ima.

Za njih je moje tijelo sljunak, njeguju ga kao što voda
Sapire sljunak, glacajuci ga njezno.
Donose mi umrtvljenost u svojim svijetlim iglama, donose mi san.
Sada sam se izgubila, muka mi je od prtaljage –
Moj kozni putni kofer kao crna kutija za lijekove,
Muz i djeca se smiju na porodicnoj fotografiji;
Njihovi osmjesi se hvataju za moju kozu, male udice smijalice.

Pustila sam stvari da iskliznu, tridesetogodišnji teretni brod
Tvrdoglavo visi na mom imenu i adresi.
Ocistile su me tuferima od mojih voljenih asocijacija.
Uplasena i jadna na plasticnom jastucastom zelenom trolejbusu
Gledam moje zubalo, moj nocni sto, moje knjige
Sto tonu iz vida, a voda mi poplavi glavu.
Sada sam casna sestra, nikad nisam bila ovako cista.

Nisam zeljela nikakvo cvijece, samo sam zeljela
Da lezim sa podignutim rukama svojim, potpuno prazna.
Koja sloboda je to, nemas pojma koja je to sloboda –
Spokoj je toliko veliki da te obmanjuje,
A nista ne trazi, ni traku sa imenom, ni sitnicu.
Napokon, smrt se blizila; zamisljam ih
Kako zatvaraju svoja usta, kao Bratstvo.

Kao prvo, tulipani su previse crveni, vrijedjaju me.
Cak i kroz ukrasni papir mogu ih cuti kako disu
Lagano, kroz svoje bijele uvojke, kao uzasnu bebu.
Njihovo crvenilo prica sa mojom ranom, odgovara.
Pazljivi su: izgleda da lebde, ali spustise me dolje,
Uznemiruju me svojim iznenadujucim jezicima i bojom,
Dvanaest crvenih utopljenika oko moga vrata.

Niko me prije nije gledao, sada sam gledana.
Tulipani mi se okrecu, i prozor iza mene
Gdje jednom na dan svjetlost polako se siri i polako suzava,
Vidim sebe, skupljenu, smijesnu, sjenka papira
Izmedju oka sunca i oka tulipana,
Nemam lice, htjela sam se suociti sa sobom.
Odvazni tulipani pojedoše moj kisik.

Zrak je bio dovoljno miran prije nego su dosli,
Dolazeci i odlazeći, dah za dahom, bez imalo zurbe.
Napunise ga kao gromoglasna buka, tulipani.
Sada se zrak mota i vrtlozi oko njih kao što se rijeka
Mota i vrtlozi oko potonule zahrdjale masine.
Oni plijene moju paznju, a bila je sretna
Igrajuci i odmarajuci se bez obaveze prema sebi.

Zidovi, takodjer, izgleda da zagrijavaju se.
Tulipani bi trebali biti iza rešetaka kao opasne zivotinje;
Otvaraju se kao kakva usta neke ogromne africke macke,
Dok sam ja svjesna moga srca: otvara i zatvara
Svoje kugle crvenih pupoljaka, rascvjetane ljubavi za mnom.
Voda koju pijem  je topla i slana, kao more,
I dolazi iz zemlje daleke kao zdravlje.

 

Sylvia Plath

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s