Put čarobnjaka

Članak

Pouka druga

Čarolija se može vratiti tek kad se vrati bezazlenost. Čarobnjakova suština je preobražaj. Svakoga jutra Arthur se umivao u šumskom jezercu. Kao i svaki drugi dječak, on nije baš volio taj zadatak.Često su ga u tome ometale brbljive crvene vjeverice, svrake ili bilo što zanimljivije od sapuna i vode. Merlin nije previše mario za prljavštinu koja se nakupljala oko njegovog lica, vrata i, zapravo, svuda. Međutim, došao je dan kad je čarobnjak napokon planuo: “Mogao bih zasaditi grah u tvojim ušima! Nije bitno ako provedeš samo minutu na jezeru, ali daj, napravi nešto kad si već tamo.” Arthur je pognuo glavu. “Bojao sam se priznati ti, Merline, ali kada se nagnem nad vodu ne vidim svoj odraz. Ne vidim gdje da se perem, ne vidim čak ni kako izgledam.” Kada je podigao pogled, na dječakovo iznenađenje, Merlin je bio izvan sebe o sreće. “Ev o” , rekao je, gurajući za nagradu veliki smaragd u dječakovu ruku (Arthur ga je kasnije koristio da bi hodao po vodi). “Mislio sam da tvoja neposlušnost znači da si izgubio bezazlenost, ali vidim da sam pogriješio. Ako nema odraza u vodi, to znači da nemaš slike o sebi. Ako te ne ometa slika koju imaš o sebi, to znači da živiš u stanju bezazlenosti.

RAZUMIJEVANJE POUKE

Prije nego što bude prekrivena, bezazlenost je prirodno stanje. Prekriva je slika o sebi. Kad promatramo sebe, pa makar pokušavali biti potpuno iskreni, pred nama iskrsava slika građena mnogo godina, u slojevima koji jedan drugog prožimaju na složen način. Crte i bore koje nosimo na licu govore o sreći i tuzi, pobjedi i porazu, idealima i doživljajima. Gotovo je nemoguće vidjeti bilo šta drugo.Čarobnjak vidi sebe kuda god gledao jer je njegov pogled bezazlen. Nije prekriven sjenom procjena, etiketama i određenjima.Čarobnjak zna da i on ima ego i sliku o sebi, ali da ga to ne ometa. Na njih gleda iz kuta ukupnosti, cjelovitog konteksta života. Ego je “ja”; to je vaša točka gledišta. Kad smo bezazleni ta točka je čista, poput čiste leće. Ali ako nema bezazlenosti, žarište ega je jako iskrivljeno. Ako mislite da nešto znate – što uključuje i znanje o sebi – zapravo znate svoje vlastite procjene i etikete koje ste pripisali pojavama i ljudima. Najjednostavnije riječi koje upotrebljavamo da bismo opisali jedan drugog – poput prijatelj, obitelj, stranac – nabijene su procjenama. Na primjer, ogromna razlika između riječi prijatelj i stranac ispunjena je tumačenjem. Prema prijatelju se ponašamo na jedan način, prema neprijatelju na drugi.Čak i ako na površini ne razmišljamo o tim procjenama, one zamagljuju našu viziju poput prašine na leći. Budućičarobnjak ne poznaje etikete koje pripisuje pojavama, on ih uvijek vidi iznova. Za njega nema prašine na leći, tako da svijet odiše svježinom. Svuda se čuje ista pjesma: “Pogledaj se!” Bog bi se mogao odrediti kao onaj – ili ona – koji kad gleda oko sebe, svuda vidi samo sebe. Budući da smo stvoreni prema njegovoj/njenoj slici i prilici i naš svijet je takođe ogledalo. Smrtnicima je čarobnjakovo gledište vrlo neobično jer njihov interes ide u sasvim drugom smjeru. Oni gledaju prema van i opčinjeni su onim što vide, zatim to imenuju i žele iskoristiti. Svim životinjama i pticama treba dati imena. Biljke je potrebno uzgajati zbog hrane ili užitka. Zemlja postoji da bi se istražila i osvojila. Za sve to Merlin nije pokazivao gotovo nikakvo zanimanje. Čarobnjaci često ne znaju imena za najobičnije stvari poput hrasta, jelena ili zvijezda. Međutim,čarobnjak može satima promatrati kvrgavo stablo hrasta, košutu koja pase ili noćno nebo, a svaki trenutak njegove kontemplacije bit će sveobuhvatan. Smrtnici bi željeli posjedovati tu vrstu usmjerene pažnje. Kad su ga zapitali kako gledati na svijet svježim, sretnim očima, Merlin je rekao: “Nedostaje vam bezazlenost. Kada ste nekoj pojavi priljepili etiketu, više je ne vidite; umjesto nje vidite etiketu.” Bilo je lako objasniti ovaj proces na slikovit način. Kad bi se dva viteza, stranca, srela u šumi, oni bi odmah tražili znak ili grb koji bi im rekao da li se radi o prijatelju ili neprijatelju. U trenutku kada bi ugledali znak, vitezovi bi djelovali, ali ne prije toga. Prijatelj bi se zagrlio, podijelio bi se s njim obrok i pričale bi se priče. S neprijateljem se moglo jedino boriti. Ta opčinjenost etiketama ili nazivima, rekao je Merlin,čista je i jednostavna aktivnost uma. Um ne može djelovati bez naziva. U svojoj glavi nosimo milione etiketa, a naš um kroz njih prolazi brzinom svjetlosti. Brzina uma je vrtoglava, ali nas ne može spasiti od istrošenosti. O čemu god možete misliti, to ste već doživjeli, a što god ste doživjeli, toga ćete se i zasititi. “Da li ste primjetili da niste u stanju gledati hrast ili jelena ili zvijezdu duže od minute?” Rekao je Merlin. “Mogu čuti kako vaš um mrmlja: ‘Ah, ta stara stvar!’ i vi odlazite u ludoj potrazi za nečim novim.” “Ne shvaćam zašto bi to bio problem”, rekao je jedan stari seljak. “Svijet je velik, a priroda je puna zapanjujućih stvari i preobražaja.” “To je istina”, priznao je Merlin, “ali, prema tome, nikada ništa ne bi smjelo biti staro i dosadno. Beskonačnost pojava izvan nas ne može se poreći. Ali dosada je uobičajeni problem među smrtnicima, nije li tako?” Starac je klimnuo.
“Međutim, izgovorio si pravu riječ”, nastavio je Merlin. “Preobražaj. Ali, vi ste ti koji se stalno moraju preobražavati. Ne možete svijetu pokazivati svoje staro jastvo i očekivati da svijet za vas uvijek bude nov.”
Čarobnjak nikad ne vidi istu stvar dva puta na isti način. Dakle, što se tiče šume, on nije toliko prožet pogledom na jelena kao što je prožet nekom novom nijansom svog bića: nježnošću, ljepotom, stidljivošću ili tananošću. Kad je oko svježe, svatko može zapaziti te osobenosti. One se otkrivaju poput latica ruže. Potrebno je biti strpljiv, ali sve to je vrijedno čekanja. Vaša vlastita bezazlenost jedini je cvijet koji postoji. On nikada neće uvenuti, a zbog toga ni svijet nikada neće uvenuti.

ŽlVJETI S POUKOM

Nakon što ste pročitali ovu pouku, pokušajte za trenutak osvježiti svoju bezazlenost. To je lakše nego što ljudi misle. Najvažnije je znati što ne činiti. Ne sudite o svom trenutnom stanju. Možda ste umorni ili potišteni. Možda osjećate ljutnju, strah ili krivicu. Za trenutak na sve to zaboravite jer, kao što poučava Merlin, bezazlenost je iznad uma. Pročitajte ovu listu riječi:
Teško Lako
Crno Bijelo
Sunce Mjesec
Doživite ove karakteristike, jednu po jednu. Nije važno ako vam umjesto osjećaja dolaze slike, ili umjesto konkretnih objekata samo ideje. Bilo koji pristup će biti u redu. Jeste li primjetili da je vašem umu nemoguće izbjeći određeni osjećaj težine, lakoće, crnog, bijelog, itd?Zapravo, nije moguće ni pročitati te riječi, a da ne prizovete bar blagi doživljaj svake od tih karakteristika. Da bi ove pojave postojale potrebno je da vi budete suučesnici. Ako suučestvujete bezazleno, i one će se javiti svježe i nove. Na taj način gleda slikar. On promatra košaru punu voća,čamac ili oblak; ali umjesto da je pasivni primatelj tih stvari, on ih gledajući stvara. Tako činimo svi,čak i u najjednostavnijem činu gledanja obične pojave. Ovaj doživljaj pokazuje da se bezazlenost ne može izgubiti, može se samo sakriti. Tajna bezazlenog gledanja je gledanje s novog stajališta, onog koje nije uvjetovano onim što očekujete da ćete vidjeti. “Kada bi zaista mogao vidjeti ono stablo”, rekao je Merlin, “bio bi tako zapanjen da bih morao sjesti.” “Stvarno? Ali zašto?” pitao je Arthur. “To je samo stablo.” “Ne”, rekao je Merlin. “To je samo stablo u tvom umu. Za drugi um to je izraz beskonačnog duha i ljepote. U Božjem umu to je dijete, draže i ljepše od bilo čega što možeš zamisliti.” Sve dok um zapaža boju, svjetlo, gustoću i osjeća svijet, on zapaža sebe. Reći teško ili bijelo stvaraju unutarnji osjećaj koji pripada samo vama. Bez vas koji zapažate nema nikakve težine ili bjeline; ne postoje vid/zvuk, dodir/okus ili miris – postoje samo mali valovi vaše svijesti. Pošaljite kameru na Mjesec, snimite sve kratere i doline i vratite film natrag na Zemlju. Ako nema ljudi koji bi ga gledali, film na sebi neće nositi slike, već samo kemijske sastojke koji su reagirali na trenutni raspored fotona. Film je mrtav kao i sam Mjesec. Merlin bi rekao da, ako nitko ne gleda sliku Mjeseca, tada nema ni Mjeseca. Zato je izuzetno važno gledati bezazleno na svijet, jer je to jedini način da svijet bude živ. Vaše oko daje život svemu što vidi. Iza svake molekule mora postojati svjesnost i inteligencija, inače bi svemir bio slučajna mješavina inertnih plinova i mrtvih zvijezda, praznina koja žudi da primi sjeme rođenja. Bez inteligencije nema života, ima samo aktivnosti. Svaki put kada pogledate kroz prozor, u svijet ste posijali sjeme života. Zato se Merlin vrlo ozbiljno odnosio prema svom poslu promatranja hrastova, jelena i zvijezda. Nije želio da umru; bio je ljubavnik života. Ova pouka svodi se na izreku: “Gledaj bezazleno i davit ćeš život.” To je čarobni moto po kojem je živio Merlin. Smrtnicima je teško shvatiti nešto tako jednostavno jer je to suprotno njihovoj najdubljoj predrasudi koja kaže: “Najprije je postojao Svijet, a ja sam došao poslije.”Ali ni mi sami ne bismo bili živi da nas netko bezazleno biće nije najprije vidjelo. To je bio čin kojim je posijano sjeme cijelog svemira, bio je to čin ljubavi. Svoju bezazlenost ćete ponovo spoznati kada budete mogli vidjeti kako ljubav diše u svakom zrncu stvorenog svijeta.

 

Deepak Chopra

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s