nekim ljudima prosto je neophodno da
budu nesrećni, oni će to iskopati
iz ma koje situacije
koristeći svaku priliku
da istaknu
neku jednostavnu grešku
ili propust
I onda postaju
puni mržnje
nezadovoljni
osvetoljubivi.
Zar ne shvataju da je
tako malo
vremena
za svakoga od nas
u ovom čudnom životu
da se stvari povežu u cjelinu?
I da je takvo traćenje
naših života
gotovo
neoprostivo?
I da
ne postoji
način
da se povrati
sve što će
tako biti
zauvijek
izgubljeno?
Ali potreba je saksija za sujetu i valja je zalivati, nema veze što je benzin u pitanju.
Ego:)