Pjesma o meni, 20.

Članak

Sto je uopste covjek? Sto sam ja? Sto si ti?
Sve sto oznacavam kao svoje sopstveno
ti ces izravnati svojim sopstvenim,
inace bi slusati me znacilo gubiti vrijeme.

U svima ljudima vidim sebe, nista vise i ni zeru manje,
a dobro ili lose sto o sebi zborim, to zborim o njima.

Znam da sam cvrst i citav,
predmeti svemira sto teze istom cilju stalno idu ka meni,
svi su ispisani za mene, a moram saznati znacenje pisanog.

Znam da sam besmrtan,
znam da ovu moju putanju ne moze izbrisati drvodeljin krug,
znam da necu proci kao sara
koju dijete usijeca nocu u vazduh upaljenim prutom.

Znam da sam uzvisen,
ne tjeram duh svoj da muci se dokazujuci ili objasnjavajuci sebe,
vidim da se elementarni znakovi nikad ne izvinjavaju.

(Smatram, najzad, da se ne ponasam ponosnije
od ravni na kojoj podizem svoju kucu)

Postojim kakav jesam, to je dosta;
ako toga niko drugi na svijetu nije svjestan, ja ostajem zadovoljan;
i ako su svi toga svjesni, ostajem zadovoljan.

Jedan svijet je svjestan i za mene daleko najveci,
a to sam ja licno;
i svejedno je da li cu postici svoje
danas, ili za deset hiljada godina, ili za deset miliona godina,
mogu to veselo primiti danas, ili cekati sa istim veseljem.

Uporiste moje uglavljeno je i urezano u granit,
smijem se onom sto nazivate rastocenje,
i poznajem obim vremena.

 

Walt Whitman

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s