Zlatno doba i apokalipsa

Standardno

Postoje razdoblja tokom dugih i krupnih promjena kada se vrijeme izvrće prema spolja, a bića tada tonu u život. Još su od kristalno čistog duha, žive u nenarušenoj radosti, kruže u ljepoti i beskrajnom vremenu. Tada još nema sunca i mjeseca, zvijezda, i nema dana i noći, nema sedmica i mjeseci, nema muškaraca i žena. A onda, tokom dugih vremena, tek odjednom izdiže se prijatna zemlja, blaga kao skorup i šarena kao duga, i mirisna i slatka kao med. Jedno biće je spopala želja i okusilo ju je; prijala mu je, ali je postalo žedno. I ostali su redom okusili zemlju, i svima je prijala, i svi su od toga postali žedni. A kada su bića okusila zemlju, izgubila su sopstvenu svjetlost. I kada su izgubila unutarnju svjetlost, nastala je spoljna svjetlost, sunce, mjesec i zvijezde, nastali su dani i noći, nastale su sedmice i mjeseci. I što su bića više jela zemlju, sve su više gubila svoj kristalno čist duh i ljepotu. I tada je nestala prijatna zemlja, a iz nje su izrasli pupoljci kao pečurke a bića su jela pupoljke, i što su više jela, tijelo im je postajalo sve grublje i sve se više gubila njihova ljepota. Žito je onda još raslo divlje, bijelo poput brašna, nije ga trebalo mljeti, bilo je slatko, nije ga trebalo peći. Ono što bi uveče pobrali, ujutru bi izraslo, što bi ujutru pobrali, uveče bi izraslo. Bića su jela žito, a onda je na njihovom jednom dijelu tijela postalo vidljivo da su žene, na drugom da su muškarci. I kada su se pogledali, spopala ih je žarka strast i zagrlili su se. Ostali su se sablaznili, i zbog toga su bića počela da grade kuće i da u njih skrivaju svoj stid. Jednog dana je jedno biće ovako proslovilo: Zašto da idem po žito i ujutru i uveče? I ujutru je nabralo i ono što mu je bilo potrebno uveče. Tada žito već nije sasvim izraslo sjutradan, tek do polovine. I ostali su tako uradili, i žito nigdje nije sasvim izraslo, tek samo do polovine. A drugi put je opet jedno biće reklo: Zašto da idem svaki dan po žito? I jednog dana je nabralo onoliko koliko mu je bilo potrebno za dva dana. A žito je tada poraslo samo za četvrtinu, a kada su bića odjednom nabrala za cijelu sedmicu, izraslo je samo osmi dio. Što bi bilo, rekla su bića, ako bismo zemlju podijelili između sebe? I podijeliše zemlju, a onda je nekoliko bića bralo iz tuđeg. Kada su ostali primijetili, oni rekoše: Izaberimo nekoga izmedju sebe ko će paziti da svako bere samo sa svoje zemlje. I tada nastade vladar, a za njim dođe sveštenik, ratnik, gradjanin, seljak i zanatlija.

 

Scientia Sacra

Bela Hamvas

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s