Put čarobnjaka- Pouka treća

Članak

Čarobnjak promatra kako svijet dolazi i prolazi, ali njegova duša prebiva u područjima svjetla. Scena se mijenja, vidovnjak ostaje isti. Vaše tijelo je samo mjesto koje vaša sjećanja nazivaju domom. Obično bi Merlln izbjegavao susret sa smrtnicima, ali u kasne ljetne večeri povremeno bi dopustio da ga vide kako stoji na jednoj nozi na rubovima močvare. Znatiželjni seljaci bi mu se približili, ali Merlin bi i dalje stajao nepomičan poput kipa ne  progovorivši ni riječi, niti primjećujući njihovo prisustvo. U takvim trenucima Arthuru bi njegov učitelj izgledao poput starog ždrala koji održava ravnotežu u močvari I kljunom nišani ribe. Jednoga dana, nakon što je Merlin zurio u jezero nekoliko sati, dječak nije mogao a da ga ne upita u šta je to gledao.
“Ne mogu točno reći”, odgovorio je Merlin. “Vidio sam vilinog konjica kako leti i želio sam ga promotriti izbliza. Preletio je pored mene poput lepršavog sna, ali sam nakon nekog vremena zaboravio jesam li ja sanjao vilinog konjica ili je on sanjao mene.”
“Nije li odgovor očigledan?” pitao je Arthur. Merlin je oštro kucnuo dječaka po glavi:
“Ti misliš da se snovi nalaze ovdje, unutra. Ali ja sam svuda, dakle, tko zna koji dio mene sanja o onom drugom dijelu?”

RAZUMIJEVANJE POUKE

Čarobnjaka unutar svakog od nas mogli bismo zvati i svjedokom. Uloga svjedoka je da se ne miješa u promjenljivi svijet, već da vidi i razumije. Svjedok se ne odmara – on je budan čak i kad sanjate ili spavate. Njemu nisu potrebne vaše oči da bi vidio, ato izgleda prilično čarobno. Nisu li oči primarni organ vida? U svemu što u relativnom svijetu vidimo,čujemo ili dodirnemo nalazi se energija i
informacija – svaki atom može se rastaviti na ta dva sastojka. Međutim, u svom primordijalnom stanju, ti sastojci su bezoblični. Mjehurić energije može se pretvoriti u kaotični vrtlog poput oblačka dima; informacija se može raspasti na slučajan skup podataka. Potrebna je neka druga sila koja organizira čudesan red života – inteligencija. Inteligencija je ljepilo svemira.Čarobnjaku je ova zamisao više od
teorije, jer svojim unutarnjim okom vidi da je on ta inteligencija. Smrtnike zbunjuje takvo razumijevanje jer se ne radi o razumijevanju uma. Oni su navikli da znaju nešto, ali nisu navikli na znanje samo. “Kada legne u krevet”, rekao je Merlin, “najpametniji smrtnik nije bolji od najveće budale. Obojica sanjaju iste noćne more I brinu se oko smrti. U njima se rađa strah i nisu u stanju uživati ni u najmanjem zadovoljstvu bez osjećaja prolaznosti.” Čarobnjakovo znanje je prisutno čak i u snu. Budna, uvijek pažljiva, sveznajuća, univerzalna inteligencija za čarobnjaka nije neka udaljena sila. Ona živi u svakom atomu. Ona je oko iza oka, uho iza uha i um iza uma. Dakle, da bi vidio,čarobnjaku nije neophodno da bude budan i otvorenih očiju. Viđenje, u svom najdubljem smislu, može se dogoditi u spavanju ili snu, jer vidjeti znači probuditi se prema univerzalnoj inteligenciji. Sve je potpuno jasno kada je svjedok potpuno prisutan.
Čarobnjakovo znanje je čisto znanje koje se ne oslanja na vanjske činjenice. To je voda života nadošla direktno s izvora. Bez obzira na to kakve se promjene dogodile svemiru,čarobnjakovo znanje ne može se promijeniti – scena dolazi i odlazi, ali promatrač je isti. Prije nego što sretnemo unutarnjeg čarobnjaka, ovisni smo o osjetilima i umu da bismo znali to što znamo. Naše znanje je naučeno. Pohranjeno je u sjećanje i svrstano prema našem interesu; prema tome, selektivno je. Čarobnjakovo znanje je njemu svojstveno. Jednom se Arthur na smrt preplašio kada je Merlin počeo naokolo trčati mašući poput luđaka velikim kuhinjskim nožem. “Što to radiš?” pitao je užasnuto dječak.
“Mislim”, odgovorio je Merlin. “Zar ti ne misliš na taj način?” “Ne”, rekao je Arthur.
Merlin se iznenada zaustavio. “Ah, onda sam pogriješio. Imao sam utisak da svi smrtnici koriste svoj um poput noža, režu i sjeckaju. Želio sam vidjeti kako to izgleda. Ako smijem reći, ono što vi smrtnici nazivate racionalnost prilično je nasilno.”
Čarobnjakov um je poput leće koja skuplja sve što vidi i propušta bez iskrivljenja. Prednost te vrste svjesnosti je da ona sjedinjuje, dok racionalnost razdvaja. Racionalan um traži nešto “izvan”, u svijetu objekata u vremenu i prostoru, dok čarobnjak na sve gleda kao na dio sebe. Umjesto onog “izvan” i onog “unutra”, postoji samo jedan jedinstveni tok. Zbog toga je Merlinu teško reći da li je on sanjao vilinog konjica ili je vilin konjic sanjao njega. Razlika je u odvajanju, a to čini um. Za čarobnjaka, oboje je jedno.

ŽlVJETI S POUKOM

Nije lako objasniti što znači svjedočiti. U uobičajenom budnom stanju svijesti svi mi vidimo objekte, ali svjedok vidi sv jetlo. On sebe vidi kao jedno žarište svjetla, a objekt kao drugo, sve u kontekstu velikog, promjenljivog područja ničeg drugog osim svjetla.
Svjetlo je metafora za viša stanja bivstvovanja. Kada netko ima iskustvo tik do smrti i nakon toga kaže: “Otišao sam u svjetlo”, pri tome govori o tananijem doživljaju sebe. Svjetlo može izgledati poput neba ili nekog drugog svijeta, ali naš uobičajeni svijet za čarobnjaka je takođe slika. I ona se projektira iz svijesti. “Svaka svjesnost je svjetlo”, rekao je Merlin, “svako svjetlo je svjesnost.” Granice kojima dijelimo nebo od zemlje, um od materije, stvarno od nestvarnog puki su dogovor. Budući smo načinili granice, možemo ih podjednako lako ukloniti. Pogledajte pažljivo ovu stranicu knjige. Doživljavajte ju kao objekt.Čvrsta je, bar u smislu da je načinjena od drvenih vlakana pretvorenih u papir. Ali i apstraktna je, u smislu da je načinjena od ideja. Je li stranica stvar od papira, stvar od ideja ili oboje?
Zapazite da na stranicu vrlo lako možete gledati s oba stajališta, ali ne u isto vrijeme! Drugim riječima, različite stvarnosti mogu postojati jedna pored druge, ali svaka predstavlja svoj nivo bivstvovanja. Na jednom nivou, riječ je samo o skupu točaka od tiskarske boje, a na drugoj ključ do ideje. Svako stanje bivstovanja, od najtananijeg i najnematerijalnijeg do najgrubljeg I najčvršćeg, ovisi o promatraču. Ako bismo željeli, mogli bismo pretvoriti čvrsti papir u ništavilo. Evo kako: stranica je načinjena od papira, papir je načinjen od molekula, molekule od atoma, atomi su kumulati energije na kvantnom nivou, a ti se kumulati energije sastoje od 99,99999 % praznog prostora. Budući da je udaljenost između jednog i drugog atoma prilično velika – proporcionalno veća nego udaljenost između
Zemlje i Sunca – možete ovu stranicu nazvati čvrstom jedino ako ste spremni da I prostor između nas i Sunca nazovete čvrstim. Ovaj doživljaj pretvaranja čvrstih objekata u ništavilo može se i preokrenuti. Počevši s “praznim prostorom” možete načiniti kumulat energije, atome, molekule i tako dalje sve dok ne stignete do objekta koji želite, što uključuje i vlastito tijelo. Ruka koja okreće ove stranice je oblak energije, a jedini način na koji možete doživjeti svoju ruku, odnosno način na koji ona doživljava stranicu, jeste putem čina svijesti. Drugi kumulati energije, poput ultraljubičastih zraka koji vas okružuju, prolaze potpuno nezapaženo. Dakle, dolazak i odlazak svijeta potpuno je ovisan o snazi opažanja. Stvoreni ste da biste bili vidovnjak i da bi nastao svijet koji vidite. Bez očiju, svijet bi bio nevidljiv. Na osnovu ovog razumijevanja možemo zakoračiti korak dalje. Sunce, koje je zvijezda, hrani sve na Zemlji. Hrana koju jedete nastala je iz zvjezdanog svjetla, a kad je pojedete stvarate tijelo koje dolazi iz istog izvora. Drugim riječima, kada jedete, radi se o činu kojim zvjezdana svjetlost prihvaća zvjezdanu svjetlost. Ovo svjetlo, iako se pojavljuje u mnogim oblicima, od plinovitih vrtloga i kvazara do pahuljastog zečjeg repa, samo je jedno. Izgleda kao da se nalazite na jednom mjestu, ali to je istina samo zato jer ste upravo sada zauzeti vrhunskim stvaralačkim činom pretvaranja svemira od svjetla u jedno žarište koje se naziva vašim umom i tijelom.
“Želio bih izvoditi čuda”, zamolio je Arthur jednog dana. “Ovaj svijet postoji zbogtebe”, odgovorio je Merlin. “Nije li to dovoljno veliko čudo?”
Ovakvo čarobno razmišljanje Čarobnjak dovodi do krajnosti. Ako je vid uzrok zbog kojeg je svijet vidljiv, pita on, tko ili što je stvoritelj vida? Tko je vidio oko prije nego što je oko vidjelo nešto drugo? Odgovor je svjesnost. Onaj vidovnjak koji se nalazi iza oka je svijest koja rađa naša čula tako da bi ona mogla roditi sve što oko nas postoji. Ne radi se o metafizičkoj misteriji. U majčinoj utrobi iz jedne stanice nastaje embrion bez osjetila; zatim se razvijaju ostale stanice koje se u određenim područjima nakupljaju i usmjeravaju na različite funkcije; na kraju ti kumulati postaju oči, uši, jezik, nos i tako dalje. Oko uopće ne izgleda kao uho, ali njihova različitost zavarava. Sva naša osjetila bila su sadržana u toj jednoj oplođenoj stanici u obliku kodiranih obavještenja. Informacija je samo svjesnost koja je sačuvana u nekom obliku – poput ove knjige. Kada ne biste znali što je knjiga, rekli biste da se radi o skupu znakova u nekoj čudnoj šifri, a zapravo se radi o kanalu kojim jedna svjesnost komunicira s drugom. Za Merlina je cijeli svijet bio način da govori sebi.
“Ako nešto zaboraviš”, savjetovao je Arthuru, “šuma će te podsjetiti.” “Zaboravio sampuno toga, a šuma me nije podsjetila”, protestirao je Arthur. “Nije istina”, odgovorio je Merlin, “Jedino na što možeš zaboraviti je tvoje jastvo, a ono se može naći pod svakim stablom.”
Zašto postoji svijet? Jer je naša velika svijest željela napisati šifru života i raširiti njene niti na stranicama vremena. Nije  čudno što čarobnjak ne umije reći gdje završava njegovo tijelo, a gdje počinje svijet. Sanjate li vi ovu knjigu, ili ona sanja vas?

 

Deepak Chopra

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s