Predgrađa, drska predgrađa

Standardno

I tako me ti to voliš, iz daleka,
kroz durbine svog uva, začepljenog
električnim mravinjacima.

Do tebe – mislila sam – ima dvije sitne kiše.

Ali si ove noći umetnuo između nas
drska predgrađa, velike silose
koji liče na kantu za smeće, na tampaxe,
sa oksidovanim ekspanderom
gdje free runnersi
prave špage iznad geto blokova
i lokalne lutalice sa pogledom perforatora
bodu se iglama, šmrču, svejedno,
gdje reketaši, bitange brazdaju prostor,
se okače tu u grozdovima i dugo urlaju.

Ove noći si između nas umetnuo predgrađa
i zbrisao.

Pobjegao si – činilo mi se – kao ogroman jelen
koji živi jedino dok trči…

– Kao metro… prošaptao si mi
   u električne durbine mog uva
…kao metro koji dostigne posljednju stanicu
i tamo ostavi jednu putnicu;
njegovi točkovi mlitavo padnu na bok,
njegova glava brloži se u prašini…

 

Linda Maria Baros

Ljubav i cijanid

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s