Pjesma o meni

Članak

Vrijeme je da se izjasnim.

Ispod mene propisno obavljen put,
a još se penjem i penjem.
Poslije svakog uspona sagibaju se utvare
iza mene,
Duboko dolje vidim golemo prvo Ništa, znam
da bijah čak tamo,
Čekah neviđen i uvijek, u snu kroz letargičnu
maglu,
I nije mi se žurilo i nije me ozlijedio
smrdljivi ugljenik.

Dugo sam bio ututkan – dugo i dugo.

Ogromne su bile pripreme za mene.
Ciklusi su prevozili kolijevku moju,
Zvijezde se držale krugova svojih da meni
prostora ostave,
Moći svoje odašiljale da brigu vode o onome
što će mene da prihvati.

Prije nego što se iz matere svoje rodih
generacije me vodile,
Moj embrion nikada ne bješe obamro, ništa
nije moglo da zastre ga.
Zbog njega se zvjezdana maglina uz orbitu
priljubila,
Dugi spori slojevi nagomilaše se da podloga
mu budu,
Golemo bilje hranu mu je dalo,
Čudovišni gmizavci prenosili je u
čeljustima i slagali pažljivo.
Sve su snage bile stalno uposlene da bi
mene dovršile, ushitile me,
Sada stojim na tom mjestu sa krepkom
svojom dušom.

Noću podižem kapak na krovu i vidim
zvjezdane sisteme škropljene po
daljinama,
A sve što vidim, pomnoženo najvećom cifrom
samo ivicu daljih sistema optočava.

Moje sunce ima svoje sunce i poslušno se
vrti oko njega,
Sa drugovima se svojim priključuje grupi
što kruži višim redom,
Pa onda slijede još veće cjeline pred kojima
su i najveća sunca mrvice samo.

Zastanka nema i zastanka nikad ne može biti;

Moj sastanak je zakazan, on je izvjestan,
Gospod će biti tamo i sačekati me, dok ne
dođem na savršeni način.

 

Walt Whitman

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s