O NJOJ I NJEMU

Članak

SLAVKO PEROVIĆ POEZIJA

O NJOJ I NJEMU 

ONA

Mogla je prolećeti kraj nas, mogla sam ostati zaustavljena u dahu, budna, a sputana oklopom svijeta, života, bez tebe, sama…Gledajući  tvoja polja, okeane, na  vrhovima prstiju,  pažljivo,  kroz tvoje cvijeće hodajući, grudima tiho kroz tvoje valove, kušajući ukus tvoje čistoće kao utjehu, tvoje svjetove crvene, na dohvat ruke, blizu srca moga…Ali nije mogla, morala je biti NAŠA, Naša ljubav! Tražili smo se, a da nijesmo znali, ali smo vjerovali…od početka vremena,  jer vodila nas je ista ruka, od mirisnih sutona u Kutima, od škura na hladnoj buri, od borova prkosnih i mirnih na kršu. Sa snježnog vrha Lovćena nad Bokom, bdio si nada mnom od mog rođenja…I porodio me ponovo! Iz tebe se rodih i na tvoje ruke, čista u krvi našoj, položih glavu za prvi poljubac  što si mi ga dao, ne znajući da ljubiš sebe u meni, da će naša mora postati…

View original post još 328 riječi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s