Simone de Beauvoir

When she does not find love, she may find poetry. Because she does not act, she observes, she feels, she records; a color, a smile awakens profound echoes within her; her destiny is outside her, scattered in cities already built, on the faces of men already marked by life, she makes contact, she relishes with passion and yet in a manner more detached, more free, than that of a young man. Being poorly integrated in the universe of humanity and hardly able to adapt herself therein, she, like the child, is able to see it objectively; instead of being interested solely in her grasp on things, she looks for their significance; she catches their special outlines, their unexpected metamorphoses. She rarely feels a bold creativeness, and usually she lacks the technique of self-expression; but in her conversation, her letters, her literary essays, her sketches, she manifests an original sensitivity. The young girl throws herself into things with ardor, because she is not yet deprived of her transcendence; and the fact that she accomplishes nothing, that she is nothing, will make her impulses only the more passionate. Empty and unlimited, she seeks from within her nothingness to attain All.

 

 

 

Bol i sunce

To u šta se Sjaj i Bol pretvara isto

Biva: ljubav koju pesnik još ne reče

Jarki cvete kojim vrtovi se leče

iz prvobitnog Nerva rasteš Bolno i Čisto.

Daj mi da vidim svršetak tvog leta

Mir tvoga Kretanja što mi nemir snio

i nepokretnost moja kad sam Mrtav bio

sam u svom Srcu bez munje i cveta.

Gde je Uteha za ono što znamo

Nada bez onoga koji se nada,

San bez onoga koji sanja,

Svet bez Seni!

Je li to Ljubav što se iz Srca Tamnog

u Vatru premešta iz Vatre u Dan

Ljubav van nas i u Uspomeni?

Branko Miljković

Krave na času umjetnosti

lijepo vrijeme

je kao

dobra žena

ne dešava se uvijek

a i kada se

desi ne traje zauvijek.

muškarac je

mnogo stabilniji:

ako je loš

mnogo su veće šanse

da će ostati takav

ili ako je dobar

mogao bi

izvisiti,

ali žena

je izmijenjena

zbog

djece

godina

seksa

mjesečine

odsutstva ili

prisustva sunca

ili dobrih vremena.

žena mora biti pažena

održavana u

ljubavi

gdje muškarac može postati

jači

kad postane omražen

 

Charles Bukowski

Emily Dickinson

I cannot live with You – 
It would be Life – 
And Life is over there – 
Behind the Shelf

The Sexton keeps the Key to – 
Putting up
Our Life – His Porcelain – 
Like a Cup – 

Discarded of the Housewife – 
Quaint – or Broke – 
A newer Sevres pleases – 
Old Ones crack – 

I could not die – with You – 
For One must wait
To shut the Other’s Gaze down – 
You – could not – 

And I – could I stand by
And see You – freeze – 
Without my Right of Frost – 
Death’s privilege?

Nor could I rise – with You – 
Because Your Face
Would put out Jesus’ – 
That New Grace

Glow plain – and foreign
On my homesick Eye – 
Except that You than He
Shone closer by – 

They’d judge Us – How – 
For You – served Heaven – You know,
Or sought to – 
I could not – 

Because You saturated Sight – 
And I had no more Eyes
For sordid excellence
As Paradise

And were You lost, I would be – 
Though My Name
Rang loudest
On the Heavenly fame – 

And were You – saved – 
And I – condemned to be
Where You were not – 
That self – were Hell to Me – 

So We must meet apart – 
You there – I – here – 
With just the Door ajar
That Oceans are – and Prayer – 
And that White Sustenance – 
Despair –

Maksim Mrvica- Somewhere in Time

Henry Charles Bukowski

Moje bivše djevojke me još zovu telefonom.
Neke od prošle godine,
Neke od pretprošle,
Neke iz prethodnih godina.

Dobro je okončati stvari
Kada ne idu kako valja.
A dobro je i ne mrziti,
Ili čak zaboraviti
Onu
Sa kojom nisi uspio.

I baš volim kad mi kažu
Da imaju sreće sa muškarcem.

Sreće u životu.

Kad su ovog “preživijele”
Mnoge ih radosti čekaju.
Učinio sam da im život izgleda bolji
Poslije mene.

Dao sam im mogućnost poređenja,
Nove vidike,
Nove karme,
Više spokoja,
Divnu budućnost,
Bez mene….

Uvijek spustim slušalicu
Zadovoljan

Charles Bukowski

Zaprosio bih tvoju ruku,

zaprosio bih tvoje usne,

zaprosio bih tvoje korake,

zaprosio bih tvoj pogled,

zaprosio bih tvoje puteve,

zaprosio bih tvoje oči,

zaprosio bih tvoje ikada potekle suze,

zaprosio bih tvoje osmjehe,

zaprosio bih tvoje uzdahe,

zaprosio bih tvoje snove.

Klečeći bih ti izjavio ljubav i zaprosio srce.

Hoćeš li mi biti vazduh?

 

5 laži o ljubavi koje su vam podvalili kao istinu

Za većinu ljudi danas Ljubav znači biti voljen, a ne biti sposoban da voliš. Toliko je počelo da se od nje očekuje a da joj se ništa ne daje, vređana je, ponižavana, pogrešno interpretirana, da se zbog takve atmosfere linča povukla u ilegalu. Kao vagabunda šunja se u tišinama, stoji po ćoškovima, sluša tračeve o sebi i retko izlazi u javnost. I zašto bi kad se o njoj, najboljoj, pričaju najgore stvari.

Ljubav je slepa. To govore samo oni kojima je čulo dodira izoštreno više nego sposobnost da vole, pa pravdaju svoju zaslepljenost i nagone svaljujući krivicu za lične pogrešne izbore na Ljubav. To govore samo oni koji mešaju sladostrašće među nogama sa Ljubavlju. Ona je vidovita jer Ljubav vidi dalje od očiglednog i spoljašnjeg. Ljubav nije samo odnos prema određenoj osobi, već da je stav, odnos prema čitavom svetu a ne prema jednom objektu. Tada se otvaraju mnogo veća…

View original post još 310 riječi

smisao ljubavi? (ulomak iz Vladimir Solovjev, Smisao ljubavi)

nagovor na filosofiju

Premoć čoveka nad ostalim bićima prirode – sposobnost da saznaje i ostvaruje istinu – nije samo rodovna, već i individualna: svaki čovek je sposoban da saznaje i ostvaruje istinu, svaki može da postane živi odraz apsolutno celog, svesni i samostalni organ vaseljenskog života. I u ostaloj prirodi je istina (ili lik Božiji), ali samo u svojoj objektivnoj opštosti, za koju ne znaju pojedinačna bića; priroda ih formira i deluje u njima i preko njih – kao fatalna sila, kao njima samima nepoznat zakon bića, kome se ona spontano i nesvesno pokoravaju; za sebe same, u svom unutrašnjem osećanju i svesti, ona se ne mogu uzdići iznad svog datog pojedinačnog postojanja…; zbog toga istina ili sveopšte može da trijumfuje ovde samo u smeni pokolenja, u životu roda i u smrti individualnog života, koji u sebe ne prima istinu. Čovekova individualnost, međutim, upravo zbog toga što može da nosi u sebi istinu, ne ukida se njome, već se čuva i jača sa njenom…

View original post još 1.385 riječi

Etta James