Monthly Archives: Rujan 2015

Uspavanka

Standardno

Proza neuroza

‘Hush now, don’t explain’

Kao neprekidna tiha kiša niz strme ulice
danima, nedeljama teku
ovi stihovi i glas
Ne znam zašto
ovo je iz vremena pre mene
Kad Billie Holiday peva ovu pesmu
nepodnošljiva je
Ali nije ona
Oh Billie!
Trebala si je dati muškarcu
kao ovaj
da ti otpeva
makar jednom

‘I’m glad you’re back, don’t explain’

Glas sa pola veka iskustva
debeo i mekan kao ćebe
i uspavanka
pogura nežno da žmurim i zamislim
kako pesmu peva moj otac mojoj majci
ja sam opet devojčica
i prisluškujem

‘What is there to gain’

Glas umoran i težak
Ne razumem tada od čega
Ne smem da zaspim
ne smem da zaspim – šapućem
da ne zaboravim šta joj je rekao

‘You know that I love you’

Ovo sam zaboravila
Postojala je velika strast
među njima jednom
a ja sam učila o njoj iz knjiga
Niko nije proveravao
mogla su biti…

View original post još 192 riječi

čestice?

Standardno
čestice?

nagovor na filosofiju

”Naivno” i ”predfilosofsko” shvaćanje po kojem su konkretni, od okoline odvojivi predmeti osjetilnog iskustva primarni način na koji bića jesu našao je svoj teorijski izraz u atomizmu.

Kad bi u nekoj kataklizmi sve znanstvene spoznaje bile uništene, i samo jedna rečenica bila predana sljedećoj generaciji, koja bi izjava sadržavala najviše informacija u najmanje riječi? Vjerujem da je to atomska hipoteza (ili atomska činjenica, ili kako je god želite nazvati) da su sve stvari izrađene od atoma – malih čestica koje se stalno gibaju, privlače se kada su malo udaljene, a odbijaju ako se stisnu jedna u drugu. U toj ćete jednoj rečenici vidjeti ogromnu količinu informacija o svijetu, ako se primijeni samo malo mašte i razmišljanja. (Richard Feynman 1964.)

Doista, hipoteza o atomima (naravno, danas za ono što su Grci nazivali a-tomos koristimo pojam ”elementarna čestica”) toliko toga je uspješno objasnila da se mnogima čini samorazumljivim pretpostaviti kako će na takav…

View original post još 2.238 riječi

Mine

Standardno

She lays like a lump
I can feel the great empty mountain
of her head.
But she is alive. She yawns and
scratches her nose and
pulls up the cover.
Soon I will kiss her goodnight
and we will sleep.
and far away is Scotland
and under the ground the
gophers run.
I hear engines in the night
and through the sky a white
hand whirls:
good night, dear, good night.

Henry Charles Bukowski

Kad bih se ja pitala

Standardno

Proza neuroza

Kao neodlučna mala ptica, proletela je bila misao, i kad sam prestala sa čitanjem i pogledala za njom, shvatila sam da je bila sećanje. Od onih koja otkinu komad živog tkiva, i progutaju bez žvakanja – i ne boli. Na mestu pocepanog kontinuiteta, umesto krvi i bola, poteku emocije od teške patine. Emocije starije od svega što znam. A ne znam tako puno, samo imam osećaj da je puno. Emocije i sećanje u tandemu bez morala, ili obzira, vode poreklo iz detinjstva. I ovo čega se sećam je dom. Od detinjstva nije ništa ostalo. Ni od doma. Kako je to čudno, rekla sam, da je moj najlepši osećaj doma kao dete bila puna kuća ljudi, a danas živim praktično sama, izolovana. I po sopstvenom izboru. Čudno.

Ptica se rodila među stranama jedne knjige. Knjigu čitam po drugi put za godinu-dve, i sada mi je još lepša. Venice Observed

View original post još 163 riječi

Sylvia Plath

Standardno

So, now I shall talk every night. To myself. To the moon. I shall walk, as I did tonight, jealous of my loneliness, in the blue-silver of the cold moon, shining brilliantly on the drifts of fresh-fallen snow, with the myriad sparkles. I talk to myself and look at the dark trees, blessedly neutral. So much easier than facing people, than having to look happy, invulnerable, clever. With masks down, I walk, talking to the moon, to the neutral impersonal force that does not hear, but merely accepts my being. And does not smite me down.