Pjesnička umjetnost-Horhe Luis Borhes

Gledati rijeku od vremena i vode
i sjećati se da je vrijeme druga rijeka,
znati da nestajemo kao rijeka
i da lica prolaze kao vode.

Osjećati da je bdenje drugi san
što sanja da ne sanja i da je smrt
koje se boji naša put ona smrt
svake noći, koja se zove san.

Vidjeti u danu ili godini simbol
dana čovjekovih i njegovih godina,
pretvoriti razaranje godina
u muziku, žagor i simbol.

Vidjeti u smrti san, u smiraju sunca
tužno zlato, takva je poezija,
besmrtna i siromašna. Poezija
se vraća kao zora i smiraj sunca.

Ponekad u suton neki lik
gleda nas iz dubine ogledala;
umjetnost treba da je poput ogledala
koja nam otkriva naš sopstveni lik.

Pripovjedaju da je Odisej, sit čudesa,
zaplakao od ljubavi videći obalu Itake
zelene i smjerne. Umjetnost je poput Itake
sve od zelene vječnosti, ne od čudesa.

I kao beskrajna rijeka
koja prolazi i ostaje, odraz istog
nepostojanog Heraklita, istog
i drukčijeg, kao beskrajna rijeka.

Horhe Luis Borhes

Vino vječnosti- Charles Bukowski

popodne je
i čitam u krevetu
ponovno neke dijelove Fanteova
Vina mladosti
dok moj veliki mačor
BEAKER
drijema uza me.

pisanje nekih ljudi
je poput visećeg mosta
koji te uzdiže
iznad mnogih stvari
što žderu i razdiru.

Fanteove čiste i magične
emocije
drže se jednostavne
i jasne linije.

ali to što je taj čovjek umro
jednom od najsporijih
i najužasnijih smrti
za koje sam ikad čuo
ili im posvjedočio…

kazuje nam da bogovi
ipak ne igraju na favorite.

odložio sam
knjigu.

i ostao tako sjediti
s knjigom s jedne
i mačkom s druge strane…

Johne,
prijateljstvo s tobom,
kao i način na koji je nastajalo,
presudni je događaj moga života.
ne mogu baš reći
da sam bio spreman umrijeti za tebe,
jer to ne bih baš tako dobro
izveo,

ali drago mi je
što sam te danas popodne
još jednom
vidio.

Sylvia Plath- Death & Co.

 

Two, of course there are two.
It seems perfectly natural now-
The one who never looks up, whose eyes are lidded
And balled¸ like Blake’s.
Who exhibits

The birthmarks that are his trademark-
The scald scar of water,
The nude
Verdigris of the condor.
I am red meat. His beak

Claps sidewise: I am not his yet.
He tells me how badly I photograph.
He tells me how sweet
The babies look in their hospital
Icebox, a simple

Frill at the neck
Then the flutings of their Ionian
Death-gowns.
Then two little feet.
He does not smile or smoke.

The other does that
His hair long and plausive
Bastard
Masturbating a glitter
He wants to be loved.

I do not stir.
The frost makes a flower,
The dew makes a star,
The dead bell,
The dead bell.

Somebody’s done for

FROM THE ARCHIVE 293 -1968-

Dame Shirley Bassey Blog

One Of Those Songs is a song from the 1968 album 12 Of Those Songs

Lyrics:

Well, this is one of those songs that you hear now and then
You don’t know just where and you don’t know just when
It’s one of those songs that are over and then
It’s one of those songs that starts playing again

Yes, it’s one of those songs that you hear for awhile
That come into fashion, then go out of style
It’s one of those songs that you think you forgot
But it’s one of those songs you cannot

Because it’s one of those songs that can make you recall
A ride in the springtime, a walk in the fall
A day in the country, a night on the town
The sun coming up or the rain coming down

Or else the evening you parted, the morning you met
The love of…

View original post još 91 riječ