Monthly Archives: Ožujak 2014

Khalil Gibran

Standardno

Niko vam ne može otkriti ništa osim onoga što je vec ležalo, poluusnulo, u počecima vašeg znanja.

Učitelj koji se šeće u sjeni hrama, među učenicima, ne daje od svoje mudrosti nego od svoje vjere i svoje ljubavi.

Ako je doista mudar, ne nudi vam da uđete u kuću njegove mudrosti nego vas radije vodi do praga vašega duha.

Zvjezdar vam može govoriti o svojem poimanju svemira, ali vam on ne može dati svojega poimanja.

Glazbenik vam može pjevati o ritmu koji je u cijelome svemiru, ali vam ne može dati uho koje hvata ritam, ni glas koji ga odražava.

A onaj koji je upućen u znanost o brojevima može govoriti o područjima težine i mjere, ali vas ne može odvesti onamo.

Jer viđenje jednog čovjeka ne uzajmljuje svoja krila drugome covjeku.

I kao što svaki od vas stoji u božijem znanju, tako mora svaki od vas biti sam u svojem poznavanju Boga i u svojem poimanju zemlje.

Izgubljene iluzije

Standardno

Plemenitim dušama je teško da povjeruju u nevaljalstvo, u nezahvalnost; njima je potrebna više nego jedna gruba lekcija da uvide kolika je ljudska pokvarenost, a zatim, kad je njihovo iskustvo u tom pogledu stečeno, one se uzdižu do praštanja koje je najviši stupanj preziranja.

 

Honore de Balzac

Oproštaj

Standardno

Dan što je potkopao naš rastanak.
Dan sjajan i blag i užasan poput mračna anđela.
Dan, kada su naše usne živjele u nagoj bliskosti poljubaca.
Neizbježno vrijeme prelilo se iznad uzaludnog zagrljaja.
Oboje smo rasipali strast, ne za nas, nego za blisku samoću.
Danja svjetlost nas je odbacila; noć je začas pala.
Pošli smo do ograde pritisnuti mrakom što ga vec Danica blaži
Kao što se čovjek vraća iz zemlje mačeva, ja se vratih iz tvojih suza.
Dan koji je živo urezan, kao san, među drugim danima.
Tek kasnije sam dohvatio i nadmašio noći i plovidbe.

 

Jorge Luis Borges

Neki ljudi

Standardno

Neki ljudi nikad ne polude.
ja, ležim ponekad iza kauča
po tri-četiri dana.
oni me nalaze tamo.
to je Heruv, kažu i
toče vino u moje grlo
trljaju moje grudi
škrope me uljima.
a onda, dižem se s rikom,
s tiradom gnjeva-
kunem njih i cijeli svijet
dok ih gonim preko
travnjaka.
mnogo mi je bolje,
sjedam za tost i jaja,
mumlam neku pjesmicu
odjednom dražestan kao
ružičasti
uhranjeni kit.
neki ljudi nikad ne polude.
kakve zaista užasne živote
oni vode.

Charles Bukowski