Bilo je to Novogodišnje veče dobrih 12 godina unazad. Mislim da jeste, ali nisam sasvim sigurna. Ako je nekome važno, može da proveri sa Tijanom; ona sve pamti. Dakle, recimo da je bio 31. decembar 2003. na prelazu u 1. januar 2004.
Veče je bilo toliko savršeno da ja ne pamtim bolje (uprkos tome da nisam sigurna koja je godina u pitanju). I nisam jedina koja ga tako pamti. Čak je postalo mala legenda u našem malom krugu od 3. Ali u originalnoj ekipi bilo nas je četvoro. Jedini džentlmen u grupi, i jedan od retkih pravih koje sam ikada srela, Tijanin tata, je otišao iz fizičkog postojanja par godina nakon te večeri. Da sakupimo tokom života toliko mesta koja bole i bez dodira je ipak bedž izdrživosti, hrabrosti, i posvećenosti – mi ćemo pamtiti, mi koji ostanemo na ovoj strani, za sada.
Čule smo se putem Skajpa nedavno, TIjana…
View original post još 2.598 riječi